Zidar nota i reči – Blaško Marković

0
207
Blaško Marković
Nezvanična himna Sombora, pesma „U tom Somboru“, napisana pre više od 100 godina, od strane Blaška Markovića, čoveka koji je bio prvenstveno umetnik, a zatim i sindikalni vođa, zidarski majstor i vrsnog muzičara, a na prvom mestu radnički tamburaš.

Arterski bunar, snaše i tamburaše, među sitne tamburaške note utkao i zauvek Somboru odu opevao je zidar, Blaško Marković, plemićkog porekla a naprednih sindikalnih pogleda na raskršću 19. i 20. veka kada je Sombor županijsko središte i gospodski grad s jedne strane, a biroška i sirotinjska varoš na samo korak van gradskog centra.

„Blaško Marković se u to vreme odlučuje da organizuje prvu sindikalnu podružnicu koja neće biti pripojena ni opštem mađarskom sindikalnom pokretu, niti tadašnjoj mađarskoj socijaldemokratskoj stranci već će biti samostalna,“ istakao je Milan Stepanović, publicista i zavičajni istoričar.

Godine 1904. Marković je izabran za predsednika podružnice čija se politička delatnost odvijala na maternjem jeziku te je, osim klasne, budila i bunjevačku narodnu svest.

„Organizovao je Blaško Marković i prve prvomajske proslave, sakupio je po nekoliko hiljada radnika u Somboru, defilovali su ulicama grada predvođeni crvenom zastavom, radnici su imali crvene trake oko ruku, radnice crvene marame…Blaško Marković je predvodio te demonstracije odnosno prvomajsku proslavu, a pratili su ih upravo tamburaši!“, ispričao je Stepanović.

Marković je autor pozorišnih komada sa socijalnom tematikom, na bunjevačkom jeziku, a kao vrsni prim. tamburaš komponovao i napisao tekst pesme „U tom Somboru“, pesme koja je znatno nadživela svog autora.

„Ja sam imao priliku, svojevremeno, da je sviram i pevam od Ljubljane do Skoplja. Svuda su znali ovu pesmu, a pogotovo kada su čuli odakle smo, tražili su je i mi smo svirali“ ispričao je Đura Parčetić, nastavnik tambure u MŠ Petar Konjović u Somboru.

„Za vreme studentskih dana u Beogradu, svirali na Skadarliji i na Hipodromu i kad gosti saznaju da smo iz Sombora odmah su pitali „Znate li pesmu „U tom Somboru“, svirali smo je, naša je pa je pevamo i volimo…“, seća se somborski advokat, kompozitor i tekstopisac Zvonko Markovinović Mimi.

Marković je poginuo 1915. god. u Galiciji kao mobilisani vojnik austrougarske. Ostavio je za sobom nezvaničnu somborsku himnu i naziv jedne ulice u Somboru u Gornjoj varoši.