Pixabay
U Goraždevcu je danas, u Crkvi Presvete Bogorodice, vladika novobrdski Ilarion održao opelo povodom 20-godišnjice stradanja srpske dece na obali Pećke Bistrice.
U grupu od 28 mladih koji su se 13. avgusta 2003. godine kupali u reci Bistrici, nedaleko od centra sela, ispaljeno je 87 metaka, pokazala je istraga Unmika, odmah posle zločina.
Poginuli su tada 12-godišnji Pantelija Dakić i 18-godišnji Ivan Jovović, a teško ranjeni Đorde Ugrenović (20), Bogdan Bukumirić (14), Marko Bogićević (12) i Dragana Srbljak (13).
Dve decenije posle od ubistva Dakića i Jovovića, imena ubica su i dalje nepoznata, a Euleks je zatvorio istragu zbog navodnog nedostatka dokaza.
Unmik i Kosovska policija su tada saslušali preko 70 svedoka i pretresli više od 100 kuća, obećana je čak i nagrada od milion evra za informacije o ubici ili više njih, ali krivci nikada nisu pronađeni, da bi Euleks 2010, a prištinsko pravosuđe 2015. godine, zatvorili istragu zbog navodnog nedostatka dokaza.
Ubistvo dece u Goraždevcu je jedan od najvećih zločina od dolaska međunarodne mirovne misije na Kosovo i Metohiju.
Goraždevac je najveće srpsko selo u Metohiji, ali je posle 1999. godine i ovog ubistva, od 3.000 Srba, u njemu ostalo još njih oko 750.
Na današnji dan prije 18 godina nepoznate osobe su iz automatskog oružja pucale na grupu od pedesetak srpske djece na rijeci Bistrici u Goraždevcu i tom prilikom ubile Ivana Jovovića (19) i Panteliju Dakića (12), a ranile njih četvoro.
Foto: Agencije
Roditelji stradalih dječaka godinama ponavljaju da se zna ko su počinioci zločina, ali da su oni zaštićeni.
Oni ističu da iz Goraždevca u svijet mora otići apel da odgovorni iz Kfora i Unmika, posebno tadašnji šefovi Unmik policije Štefan Feler i Unmika Marti Ahtisari, moraju da odgovaraju zato što nisu ispunili obećanje da će „prevrnuti svaki kamen da pronađu zločince i izvedu ih pred lice pravde“.
Bogdan Bukumirić, koji je prije 18 godine teško povrijeđen u napadu Albanaca na grupu srpske djece u Goraždevcu, kaže da je neprihvatljivo obrazloženje međunarodne zajednice da je istraga ovog zločina obustavljena zbog nedostatka dokaza i poručio da je i prikrivanje zločina veliki zločin.
Bukumirić kaže da je u napadu zadobio sedam prostrelnih rana i ostao bez slezine i dijela lobanje i da je tužan zato što 18 godina čeka poziv iz međunarodne zajednice tokom kojeg će mu reći da je neko priveden i da će mu se sudi za zlodjela koja je uradio.
„Moje rane i rane porodica poginulih to zaslužuju“, poručio je Bukumirić, koji je kao petnaestogodišnjak preživio napad Albanaca, iako su mu ljekari davali samočetiri odsto šansi.
On je naveo da je nekoliko puta pisao međunarodnoj zajednici tražeći odgovor na pitanje ko je i zašto pucao na djecu na Bistrici, a da je 2011. godine dobio odgovor da je istraga zvanično obustavljena zbog nedostatka dokaza.
Bukumirić ističe da ga je taj odgovor zabolio više nego rane i sve teške operacije koje je imao i da je nevjerovatno da na tako malom prostoru nisu mogli da pronađu dokaze i uhapse počinioce.“To mi je neprihvatljivo jer dokaz sam ja, moje povrijede koje su i nakon 18 godina vidljive, dokaz su Dragana, Đorđe, Marko. Dokaz su i Pantelija i Ivan koji nažalost nisu živi. Dokaz je i 78 čaura koje su pronađene na Bistrici. I prikrivanje zločina je jedan veliki zločin“, rekao je Bukumirić.
Euleksov tužilac je 25. decembra 2010. godine donio skandaloznu odluku i zvanično obustavio istragu u tom postupku, podsjetio je Petković i istakao da je neuspjeh međunarodnog pravosuđa u rasvetljavanju zločina nad srpskim stanovništvom neizbrisiva mrlja na obrazu onih čiji su osnovni zadatak i dužnost bili uspostavljanje vladavine prava i zakona na poratnom Kosovu i Metohiji.
