Ovo su najlepši dvorci Vojvodine / FOTO

0
3941

Dvorci, kašteli, letnjikovci, legende o plemićkim porodicama, raskoši i nesrećnim ljubavima, priče o balovima – sve to još postoji u Vojvodini. Vaše je samo da napravite vikend-turu i ove jeseni doživite romantiku minulih vremena

Dvorac Fantast, Bečej

Dvorac Fantast – PIK Bečej

Foto: PIK Bečej

Kada putnik namernik u nepreglednoj vojvođanskoj ravnici ugleda Fantast nedaleko od Bečeja, jasno mu je da je u blizini jednog od starih vlastelinskih poseda.

Fantast je sazidao Bogdan Dunđerski, a priču o njemu saznaćete od kustosa dok razgledate ovo zdanje čiji su zidovi i vrata jedino što je u njemu ostalo autentično – raskošni nameštaj, nakit, tepisi, kristalni lusteri i slike nestali tokom rata. Bogdan je na imanju podigao i kapelu Sv. Đorđa, čiji je ikonostas oslikao Uroš Predić, a u kapeli je i sahranjen 1943. Na imanju je i ergela sa oko 80 grla, staza za trening galopera, a u ogromnom parku francusko-engleskog tipa nalaze se staze za šetnju, teniski tereni… Fantast je pretvoren u luksuzni hotel,  pa je otvoren za posetioce.
Dvorac je spomenik kulture od velikog značaja.

Špicerov dvorac u Beočinu – Mesto za ples duhova

Foto: Zdravko Dulović (Ig: nisamslavko)

S vremena na vreme u medijima osvane po koji članak koji opisuje i prepričava burnu istoriju jednog zdanja u Beočinu, nadomak Novog Sada. Ni manje ni više, reč je o dvorcu. Međutim, nije veliki broj ljudi koji je čuo za ovu građevinu, a još je manji broj onih koji su je posetili.

Priča koju pamte zidovi dvorca kao da polako vremenom iščezava zajedno sa samom građevinom. Članovi naše redakcije odlučili su da posete ovo mesto s ciljem da se podigne svest o značaju ovog spomenika kulture.

Napominjemo da ulaz u dvorac nije otvoren za posetioce, i da je zbog lošeg stanja odlazak tamo veoma rizičan. Rastinje oko dvorca je prilično zaraslo, te je pristup znatno otežan. Od prozora su ostali samo ramovi i poneki komadi raznobojnih stakala. Stepenice se urušavaju, a krov je na ivici opstanka.

Foto: Zdravko Dulović

Otprilike u isto vreme kada je napravljen dvorac, oko njega je obrazovan i veliki park.

Pred početak Drugog svetskog rata, porodica Špicer napušta Beočin, i dvorac dobija nove funkcije.

Naime, tokom Drugog svetskog rata, građevina je služila kao zgrada nemačke vojne komande, a po njegovom okončanju se nacionalizuje. Od tada, prostorije ovog objekta služile su kao gradska biblioteka, Dom kulture, sedište rukometnog kluba, radio stanica, dom za vojne invalide i na kraju ekskluzivan restoran sa prenoćištem. Nakon privatizacije preduzeća Podunavlje u čijem je sklopu funkcionisao, objekat je napušten i od tada je započelo njegovo naglo propadanje.

18. juna 1997. godine je proglašen spomenikom kulture i sada je pod zaštitom Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Novi Sad.

Legenda

Na fasadi objekta dominante su zmajolike, žabolike i zmijolike glave. Ime graditelja dugo nije bilo poznato. Kada je započeta restauracija zamka, u ohlađenom pepelu gipsane peći, pronađen je pergament, na kom je bilo zapisano sledeće:

„Po sjaju njegovih očiju bih rekao da dolazi sa Dalekog istoka. Zove se Nador. Otkad je stigao, nije progovorio ni jednu jedinu reč – samo ćuti i gnječi gips za fasadu i ukrase na zamku. Ono što me je zaprepastilo, to je da na svakoj ruci ima po sedam prstiju. Šake su mu toliko velike da prekrivaju hladom čitavu fontanu, kada ih ujutru diže uvis da se pomoli izlazećem suncu. Njegovom dolasku se izgleda raduju samo ptice. Verovatno misle da će u te velike šake stati puno više mrvica kada ih bude hranio.“

(Sledi jedan deo na pergamentu koji je nečitak)

Nastavak: „Nador još nijednom nije nahranio ptice. Još uvek samo gnječi gips, pravi ukrase na zamku i ćuti. Ti njegovi ukrasi su čudni.“ „Čini mi se da su gipsane glave tih životinja izašle iz glave nekog zlog čoveka koji u životu nikada nikoga nije voleo. Iz Nadorove izobličene mašte izlaze gipsane poruke mržnje i crnila. Krišom posmatram njegove ogromne ruke koje u tišini gnječe gips i moram da priznam da se malo divim tom sedmoprstom mračnjaku koji sa poslom prekida jedino kada se moli.“

(Ponovo sledi jedan nečitak deo na pergamentu, i nastavak koji sledi je jedva moguće identifikovati, kao da je autor svoj zapis završio smrtno zaplašen)

„Juče se dogodilo nešto užasno. Bio je poslednji dan Nadorovog rada. Negde oko podne završio je i lik istočnjačkog zmaja na gipsanoj peći. Pre no što je počeo da se pakuje, stao je pred fasadu da vidi svoje delo i za dovoljan je otvorio desnu šaku. Bila je puna mrvica hleba. Toga trenutka sam pomislio da sam se možda ogrešio o čudnog neimara. Prvo mu je u šaku sletela nežna bela golubica, ali Nador je nije nahranio, no je šaku stisnuo i grudvu krvavog perja hitnuo ka najvišem dimnjaku. Umorivši se od prevare i zla seo je na svoj divan u gornjoj sobi da se odmori pred put. U sumrak ga je stigla osveta. Dok je spavao, golubovi su ga sasvim pokrili svojim izmetom, tako da su ga potpuno zalepili za divan. Pre noći se i sam pretvorio u golubiji izmet… Nisam samo prestrašen, no sam i tužan. Više se niko neće i izlazećem suncu ali neće biti ni bele golubice da leti ka svetlu“

Dvorac Kapetanovo kod Starog Leca

Dvorac Kapetanovo, kod Starog Leca

Dvorci.info

Dvorac je sagradio župan Botka Bela 1904, a njegova osnovna koncepcija određena je idejom srednjovekovnog zamka. Kapetanovo se nalazi na putu Zrenjanin–Vršac u blizini mesta Stari Lec. Ima dva ulaza, a oko njega je nekada bio prostran park s fontanom. Godine 1938. kupio ga je bogati trgovac Franc Maj za miraz ćerki, a ona ga je udajom donela poslednjem predratnom vlasniku Milanu Kapetanovu, koji je zadržao dvorac u vlasništvu do kraja Drugog svetskog rata, kada je nacionalizovan. Zgrada predstavlja primer izrazite neogotičke arhitektonske koncepcije skladnih proporcija sa svim odlikama romantičarske predstave o tipu i obliku objekta ove namene.
Dvorac je spomenik kulture od velikog značaja i još nije otvoren za posetioce.

ДВОРАЦ "КАПЕТАНОВО" - Стари Лец | Vojvodina Travel

Foto: Vojvodina Travel